„Na Godišnjoj skupštini Društva za čuvanje starina u Jajcu 1938. godine, istaknuto je da je mitreum pronađen još 1931. god. prilikom kopanja temelja za izgradnju jedne kuće. Na inicijativu kustosa Zemaljskog muzeja u Sarajevu prof. Sergejevskog, rekonstruiran je 1937. god. 

Sjećam se koliko je radoznalosti, uzbuđenja, raznih priča i nagađanja izazvalo u čaršiji otkrivanje ovog spomenika, sve dok naučnici nisu objasnili o čemu se radi, ukazavši na njegovu istorijsku vrijednost i potrebu da se  zaštiti od zuba vremena. Radoznali i dokoni svijet danima je dolazio da ga gleda.

Šira javnost je tada pisala: …Cijeli ovaj spomenik isklesan je iz jednog ogromnog kamena vrlo dobre kvalitete, čije dimenzije nisu još poznate, jer je cijelo podnožje još uvijek zakopano u zemlji. Naučnici perzijskog „boga“ su objasnili o kakvom se spomeniku radi: Hram perzijskog „boga“ sunca sagrađen je za općinu njegovih poštovalaca negdje u 3. ili ranom 4. vijeku u prirodnoj pećini izvan tadašnjeg naselja.

Reljef prikazuje Mitru u času kultnog ubijanja bika, zodijačkog znaka za proljeće, tj. buđenje prirode. Iz krvi bika poteći će spasenje čovječanstvu. Scenu prate dvojica lučonosa, Kateus i Kautopates, tj. izlazeće i zalazeće sunce, zatim, simbolične predstave sunca i mjeseca. Iznad scene prikazan je gavran kao vjesnik vrhovnog „boga“  Ahrumazde. Sve ovo događa se u pećini. Osobitost je ovog reljefa što je on bio premazan raznim bojama.

Tako je pećina bila obojena u zeleno, bik crno a Mitra crveno i plavo. Boje su se odlično sačuvale sve do otkrivanja reljefa 1935.godine.“
(Hazim Eminefendić  „Jajce 1878-1941“, Jajce  1989.godine)