Prva u nizu predstava koju je publika imala priliku vidjeti na u petak navečer otvorenim Pozorišnim igrama Bosne i Hercegovine u Jajcu, bila je predstava "Totovi" u produkciji Teatara Kabare Tuzla, po tekstu Ištvana Erkenja i režiji Gorana Damjanca.

Predstava govori o tome kako u jednu mirnu porodicu dolazi major s ratišta kako bi pronašao mir. Međutim, svojim dolaskom u porodicu unosi nemir, jer njemu profesionalna deformacija prosto nalaže da vlada, naređuje.Tako remeti mirne živote, tim više, što je on nadređeni sinu i bratu članova ove porodice.

U predstavi glume Damir Altumbabić, Damir Mahmutović, Emina Goletić, Vlado Kerošević, Ana-Mia Milić, Edin Suljetović, Matej Baškard, Milica Kerošević, Sanela Babić, Elmir Krivalić i Luka KUzmanović.

Tokom današnjeg razgovora o sinoćnjoj predstavi, koji za razliku od dosadašnjih nije funkcionisao kao okrugli sto kritike već prije svega kao razgovor voditelja okruglog stola teatrologa Aleksandra Grandića sa akterima predstave, razgovarano je o žanrovoskoj odrednici, te i izvjesnoj hrabrosti jednog mladog ansambla da na scenu iznese jedan, kako je rečeno, težak komad.

Bilo je riječi i o tome koliko promjena prostora, mizanscena utiče na prihvatanje predstave u različitim sredinama.

Selektorica igara Zehra Kreho odala je priznanje Keroševiću koji je kao voditelj Tetara Kabare odlučio rediteljski zadatak povjeriti mladom Damjancu.

Na činjenci da Teatar Kabare Tuzla daje priliku mladima osvrnula se i profesorica sa ASU Banja Luka Nataša Glišić.

Kad je riječ o samoj predstavi bilo je riječi o njenom žanrovskom opredeljenju, kao groteske, te o značajnoj ulozi ženskih likova u njoj.

Ipak na ovom okruglom stolu ili tačnije razgovoru kao bitne odrednice mogli bi se istaći potenciranje značaja Igara u Jajcu, kao najstarijeg festivala pozorišta, ali i činjenica da je u BiH neophodna uspostava ili obnova Zajednice profesinalnih pozorišta.

Jedan od razloga za ponovno uspostavjanje Zajednice je i činjenica da se nerijetko tetarski festivali preklapaju. A kako je rečeno, Festivali su pozorištima potrebni, jer pozorišta u BiH malo rade, mali je broj premijera, takođe i repriza, tako da festivali ipak, šta god mislili o njima, održavaju teatarske institucije.