Gotovo da je nemoguće pronaći Jajčanku ili Jajčanina koji nisu čuli za Juru Ivića, čovjeka čija djela ponajviše govore o njemu samome. Ranarstvo ili vidarstvo je poziv kojim se Jure, kako sam kaže, bavi od malih nogu, a naslijedio ga je od svoga oca Matije, koji je također bio nadaleko poznat po svome „zanatu“. Skromnost je jedna od najvećih vrlina našeg sagovornika koji ne voli hvaliti samoga sebe, iako je bezbroj onih kojima je Jure pomogao i koji su mu do dana današnjeg zahvalni. Jure kroz šalu voli reći kako ga u današnje vrijeme često nazivaju i „Jure kostolomac“, a sve to prihvata bez ikakve ljutnje. Iako je dosta čitao i učio iz različitih knjiga, kaže kako bez prakse ništa ne bi vrijedilo, jer je teorija nešto sasvim drugo. Pored namještanja slomljenih ili pogrešno sraslih kostiju, Jure također veoma dobro poznaje i tradicionalne metode liječenja. Pripravcima od različitog ljekovitog  bilja  mnoge je poštedio liječnika, tableta, injekcija...

Svi znamo koliko znači blaga i topla riječ, posebno u bolnim situacijama kakvih se Jure u životu mnogo nagledao. Upravo topline i srdačnosti nikada nije nedostajalo ovome čovjeku, dok su pacijenti  od njega odlazili, a i dan danas odlaze „kao novi“. Jure jako žali što ga u ovome poslu nema tko naslijediti, ali i sam je svjestan kako su došla druga vremena, a djeca kao da se boje ovoga posla ili odgovornosti. Prisjeća se  kako su mu često dolazili i mnogobrojni jajački sportaši čije je povrede uspješno sanirao, a oni već iduću utakmicu zabijali golove. Dosta se puta znalo desiti da čak i liječnici nakon slikanja, povrijeđenu osobu upute na Jurina vrata, što je još jedan dokaz povjerenja našem dragom sugrađaninu. Nudili su Juri i posao u bolnici, ali je to ipak odbio.

Ne pomaže Jure samo ljudima, njegovi su  pacijenti nerijetko i životinje. Kaže kako je često liječio pse, ali i druge životinje. I pas je živo biće poput čovjeka, samo što na drugačiji način pokazuje svoje osjećaje, zaključuje on. Kao pravi, istinski vjernik Jure ističe kako mu nikada nije bilo važno tko je tko i da svoje pacijente nije pitao za ime i prezime. Najviše ga srdi „vrijeđanje imena Božijeg“, a mišljenja je kako je uz ljubav prema onome što radimo sve mnogo lakše.

O našem sagovorniku jajčani imaju samo riječi hvale, a  sretni su oni koji ga nisu upoznali kao pacijenti. Znamo kako je Jure nekada znao zabavljati i eminentne goste na hotelu Jajce, a  svira čak sedam instrumenata. Na kraju možemo reći kako je Jajce sretno što ima ovakvoga čovjeka, živu legendu našega grada. Želimo mu mnogo zdravlja i što manje posla, sa čim će se zasigurno i on sam složiti.

Izvor: Senzor/ Tekst: Sandro Nuhanovic