„Uz Travničku kapiju, na uzdignutom postolju, bila je od drveta sagrađena, obojena kahvana zvana „Sofa.“  Sa pogledom na rijeku Plivu i mlinove, bila je ugodno i često sastajalište za građane, Jajčane.


Kahvana  "Sofa"

Ispred zgrade kotara, među nekoliko borova bila je smještena kahvana „Kod Šabana“.
Za vrijeme stare Jugoslavije Šaban je nosio bosansko odijelo, podmirivao sa kahvom službenike kotara, bilježeći odnesene, zarezujući na prozoru, da bi na prvog u mjesecu naplatio.Razgovaralo se, kako se je nazivalo „šabaniziralo.“

Između dvije kapije nalazila se mala kahvana „Svak svoje zna.“ Vlasnik i zabavljač gostiju bio je dobričina Ahmo Začiragić. Pred njom u drvenom stupcu tucala-mljela se kahva, zvana „đibek“ i miris kahve se daleko osjećao.

Na vrhu čaršije gostiona, vlasnik Božo Vitić, preko puta dobro došla pečena jagnjetina Suljage Keljalića i Agića i ražov kruh pekara Milana Bačanovića. Ispred poneke brijačnice kalupi od bakra za kalupljenje fesova i uzgredna zarada brica.

Sve važnije vijesti oglašavao je telal, počinjući sa: „Čujte počujte dobri ljudi.....“ Živjelo se skromnije, al  rahat.“
( „Iz priloga za monografiju napisao Galib Hadžiosmanović.“-  Sedin Keljalić „Jajce“)