Popularna Ponoćka je bila i ostala slavljenički dio života grada Jajca. Potpuno slavlje se doživljava ukoliko nebo pokloni svoj dar – pahulje, čime se čini da se i priroda svojom bjelinom pridruži svima koji sa uzbuđenjem čekaju veče u kojoj se cijela porodica uposli sa pripremama za odlazak na Ponoćku.

Naravno, pripreme počinju već danima prije, da bi se sve stiglo na vrijeme obaviti, a sadrže se u spravljanju raznih kolača, raznih slanih jela poput sarme, raznih pita,raznog pečenja, raznih pića – domaćih a i onih „kupovnih“, itd. Poneko bi u domaća pića svrstavao čak i domaće vino. Iako Jajčani već stoljećima nemaju vinograda, poneko bi koliko-toliko spravio i ostavio svoje vino, maksuz za ove prigode, kao što je to za života činio pokojni Kruno Bilić iz Gornjih Pijavica.

 Za Ponoćku, odnosno za doček Velikog Božića, siromašniji vjernici štedili bi gotovo čitavu godinu, čime bi spremni i veseli dočekali svoj najveći praznik, svoje najveće radosti. Posebna radost za djecu su razni kolači poput rolade od suhog južnog voća, oblatni, torti i mnogih drugih kolača, čemu je posebno mjesto pripadalo – pod jelkom, a pod kalup spravljenom, velikom kolaču u formi jagnjeta.

Zapravo, Ponoćka je „začeta“ četiri nedjelje ranije, koliko traje advent, za šta su pripremljene četiri velike svijeće koje se pale početkom svake nedjelje adventa. Za vjernika advent znači pokornost  manifestujući je prisustvovanjem svakog jutra na jutarnjoj misi – zornici, koja u Jajcu počinje u pola sedam trajući obično do sedam sati. Nakon mise zornice, taj dan se zapoštava kao i svi naredni dani adventa osim što se zadnjeg dana zapoštava strogi post. Sađenje pšenice u saksije čini se trinaestog decembra gdje se postavljaju svijeće paleći ih u vrijeme večere, čime svjetlost svijeće simbolizuje svjetlo, što se čini još pri doručku i ručku.


Posljednji dan adventa u kuhinji se spravlja obavezno domaći grah ubran sa trkalja i gibanica od oraha kao večera. Svako veče adventa, u krugu porodice, pjevaju se duhovne pjesme – zdravo tijelo, a za badnje veče, pred ponoćku, pjevaju se pjesme - godišta.

Nakon posljednje večere u toku adventa - badnje večeri, djeca pristupaju kićenju jelke pod koju se postavlja kolač-jagnje nakon čega se blagovremeno priprema za odlazak na ponoćku. No, u toku večeri valja se sjetiti umrlih i za svakog za koga se želi, uz molitvu, upali se svakom ponaosob jedna svijeća, ili odlazak sutradan na groblje...

Pred jajačkim samostanom vjernike će dočekati velika okićena jelka, a svečanim govorom sveštenika redovno će se pozivati na mir, ljubav i zdravlje svih prisutnih, svih ljudi dobre volje s posebnim osvrtom na siromašne i bolesne. Ponoćki, u ranija vremena, umnogo su prisutvovali i mještani drugih konfesija prisustvujući radosti svojih dobrih komšija i radnih kolega.



Ponovo su djeca najnestrpljivija:  valja dočekati kraj ceremonije, doći kući i saznati šta se pod jelkom nalazi i šta je to što je extra za njih pripremljeno – pokloni, naravno.
Nakon radosnih večeri, dana, sati, trenutaka, nakon ponoćke i podijeljenih poklona, slijede nove radosti: pripremljena jela i kolači mogu se servirati. Obično manja djeca, pospanosti radi, te radosti doživljavaju sutradan, ujutro, kao i odrasli koji su to vrijeme izabrali da se svojski počaste.

Eto, tako se ujedno dočeka i najveći katolički praznik- Božić koji traje tri dana, a čiji prvi dan je ponajviše namijenjen porodičnom druženju i slavlju.
 Zapravo, već počinje priča o Božiću koju ćemo jednog dana i nju vam ispričati.

(Z.P.)