Da, bilo je i to davno kad neko oproba kahvu pa, malo pomalo, raširi se područje prvih degustatora i ubrzo ode kahva u svijet. Neko je čekao na tovare kamila i deva, neko na tovare plahovitih arapskih konja a bogme neko na magarca pa i na mazgi naručenu robu-kahvu. I na brodove se čekalo a što je kahva bila skupa pa, uvijek je bilo ko ima-ima. U tom vaktu mnogo šta je bilo novo. Začini su bili senzacija jer na dvoru kraljeva za novi ukus hrane i miris bibera, recimo, valjalo je platiti gram bibera gramom zlata. Spominju knjige Abesiniju, današnju Etiopiju, u kojima se bilježi da se 875. godine u njenoj pokrajini Kafe pila kahva. Potom su kahvu zavoljeli Arapi, preko njih dodje u Tursku, i konačno, do nas u Bosnu.
Vrijedne ćate, pisari, zabilježili su da je Saraj'vo već  1570. godine imalo svoju kahvanu, što znači da je kahva prije tog datuma zamirisala ovim šeherom. Godine  1590. već je bilo luksuzno uređenih kahvana koje su imale i do pet odjeljenja za razne goste kao soba za gradske prvake, hodže, muderrise, putnike musafire, i tako redom. Poslije Istambula ova čaršija imade prvu kahvanu u vas cijeloj Evropi. Kahva stiže u Francusku 1669. kad je turski ambasador Sulejman Muta Tarik ponese sa sobom i počasti svoje domaćine. Poslije će i Bečlije u korak sa modom, pa London....

U susjedstvu, našem komšiluku, kahva stiže u Zagreb tek 1837. godine gdje se otvara prva „Kavana“.
Tako će naše komšije, susjedi i mi u Bosni zvati je po svom-kahva, neko kafa a neko kava. Uglavnom, svi je isto vole i svima isto znači.Zabilježeno je da su se u tim starim vremenima u Saraj'vu uz druženje i razgovor hodže i fratri žalili na kahvu i kahvane jer su im odvraćale svijet od molitve, zadržavajući se povazdan ispijajući kahvu i zbijajući šale. Postajala su i to mjesta gdje se dogovaraju važni poslovi i gdje se mogao čuti kakav novi haber... U Francuskoj se žene počeše žaliti na svoje muževe zbog kahve jer su sve manje pažnje posvećivali svojim ženama...Čuveni Volter ispijaše po pedest šoljica na dan, još čuveniji Bah posveti kantatu kahvi. „Aman, do čeg‘  dođe!“ Poslije Saraj'va dođe kahva i u naš mali šeher, u Jajce grad. Kahva se pržila u avlijama odakle se širio miris mahalom pa bi naiđi miris čas kahve čas đul ruža čije bi se latice, ako bi kasno proljeće ili ljeto bilo, rumenile na pendžerima u staklenim galonima iz kojih će se počastiti drag i uvažen gost đulovim šerbetom ili đulovim slatkom. Uz kahvu, ja kako.

DOČIKUŠA, GOVORUŠA,  SIKTERUŠA I...

Od kako je kahva zaživjela na sav mah i postade nepisanom obavezom u gostoprimstvima svih vrsta, postade, takođe nepisani, običaj koji je u narodu i šaljiv. Narod je u šali nazvao kahvu dočekušu i to onu koja se nudi i „peče“ čim gosti dođu. Slijedeća  kahva  je govoruša i nudi se u zamahu razgovora- eglena i rasprava, kako kad. Treća, najpopularnija, kahva  je ona koja se nudi gostima „kad je kapak“, kad bi bio red da se gosti raziđu jer „svako ima svojih obaveza“.Postoji i kahva prelivuša ili preljevuša ili puca. Zatim, razgalica, prva jutarnja, jaka kahva za razbuđivanje. Kahva šutkuša je ona poslijepodnevna koja godi uz već mirno i sređeno raspoloženje.



DŽEZVA

Riječ džezva potiče od turske riječi cezve. To je kuhinjska posuda koja je u Bosni i Hercegovini karakteristična sa dugom drškom. Može se izrađivati od bakra, željeza i vatrostalnog stakla.

FILDŽAN

Fildžan ili findžan je riječ grčkog ili hebrejskog porijekla. Izvorno glasi findžan. To je mala posudica i služi za ispijanje kahve.