U dalekim vremenima, predhistorijskim, Plivski i Vrbaski kraj je bio sasvim malo naseljen. Geolozi vele, idući još dalje u sve manje vidljivu prošlost, da sve ono što se danas u gradu Jajcu nalazi sedre, krenemo li od zgrade Komunalnog pa do Travničke kapije, bilo da bacimo pogled na mezarje Varošnice, da je prije oko dvadesetpethiljada godina sve pod vodom bilo.

Jasno je onda da živimo, krećemo se i provodimo svoj dio vijeka, ili smo ga većinom tu već proveli, na mjestu gdje je nekada davno strujala i tekla ogromna snaga i količina vode za koju je potrebna lijepa maštovitost, koja bi tek pokušala dočarati sliku sile koja se, vjerovatno, ogromnom snagom i ogromnim virovima otimala vrbaskim dolinama u njenom željenom pravcu.

Proći će mnoga stoljeća koja će Plivi sužavati njene obale, umirivati njenu plahovitost i nama ostaviti samo trag svoje plahovite davne mladosti kakve su, zapravo, i naše mladosti bile. Povući će se vjerovatna jezera na današnjim, gotovo barskim, naseljima između Jezera i Previla, dvaju jezera podno Čerkazovića i okolne bare, Duljaka i do samog izvora Plivinog.

Postoji bojazan u starim ljudima jer, vele oni, videći po izvoru Plive da nije kao nekada, da se postepeno smanjuje. Ili, halke na Hotomalju bi nas mogle odvesti u još mnoga istraživanja i razmišljanja poput prve pomisli-da li je brdo Hotomalj bilo nekada neka vrsta ondašnjeg brodskog pristaništa kakvi mnogi slični primjeri diljem Bosne to upravo svjedoče?

Brdo Hotomalj je riječ složenica ilirskog porijekla, koja se u formi imena ili prezimena do danas zadržala, kao Hoti i Hota, a riječ malj, izvorno mal, znači kamen, stijena.

(Poznato je da literatura piše o tome da su današnji Albanci direktni potomci Ilira, kao i to da Albanci za sebe tvrde da su Iliri. Stoga sam iste pitao kako se kaže na albanskom jeziku kamen? Dobio sam odgovor: mali. Nije slučajnost:, dr.prof. Ibrahim Pašić tvrdi da se u južnoslaveskim jezicima nalazi oko četrdeset posto ilirskog jezika.....)

Mogli bismo, dakle, za Hotomalj u prijevodu reći da znači: Hotin kamen, ili Hotina stijena.

Ako je baš tako, onda se postavlja pitanje maštovitosti, znatiželje: ko li je bio taj Hota? Zasigurno – Ilir, ponajprije, a zapravo ko je bio, zašto se to brdo prozvalo po njemu – vjerovatno je da nikada to nećemo saznati.

Prva naselja u Plivskom i Vrbaskom kraju, jedini poznat naziv za današnje područje grada i bliže okoline, govore da su bila naseljena sasvim malim naseljima duž obadviju obala ovih rijeka. Iako je jajačko područje još uvijek arheološki nedovoljno istraženo, pronalasci poput bronzanog nakita i kopči, ostaci ilirske gradine – tvrđave, grada, ponad rijeke Janj, govore o davnom predhistorijskom vremenu drevnih starosjedioca - Ilira.

Naziv za rijeku Plivu potječe, najvjerovatnije, od starosjedioca, naših predaka - Ilira. Stari Rimljani su je vodili po zatečenom imenu - Pelva, a Grci su je vodili po svom izgovoru - Pleba. Promjenom glasova iz Pelba grčko B se može fonetički izgovarati kao naš suglasnik V.

Dobar dokaz imenu Pelva govori ulomak rimskog natpisa nađenog u Plivi u Serićima na kome su ostala tri slova ELV koja sasvim jasno ukazuju na ime rijeke Pelva.

Veća naselja uz ove rijeke bivaju razlogom što su neke pritoke Plive i rijeka Vrbas bile zlatonosne. Plivsko i vrbasko zlato nije bio problem zapaziti Rimljanima koji su ubrzo sagradili naselja uz koja su kopali zlato koristeći ga za svoje osvajačke potrebe.

Znatiželja i mašta živo postavljaju pitanje, da li su možda i danas još negdje skrivene zlatne žile u blizini naših rijeka, u njihovim koritima ili obalama?

Da li skrivene zlatne žile čekaju, inače oprezne, arheologe ili sretne znatiželjnike koji će pronaći plivske i vrbaske zlatne tajne?
A do tada,  zlatni tajnoviti zalasci sunca i ljepota plivskih i vrbaskih dolina zasjaće još mnogo puta u našim očima, sjećanjima ili pri novim susretima.

Možda će arheolozi, oni od profesije ili znatiželjni amateri, donijeti nam još koji trag, još koju riječ i uspomenu na naša drevna jajačka stoljeća, novu žilu, ili barem koje zlatno ili srebreno zrno.

Zijad Plivac
(Tekst objavljen u RADIO FRO, Radio emisiji - Radio Jajce Portal, 21.12.2007. god., kao i na istoimenom web portalu)

(Izvor podataka:"Kraljevski grad Jajce - Povijest i znamenitosti", Ćiro Truhelka, Sarajevo 1904.god.)