„U kulturnom životu grada bioskopi su igrali značajnu ulogu.
Radnici „Elektrobosne“ otvorili su svoj bioskop u Jajcu 1924. godine.
Bioskop se nalazio u jednoj većoj baraci iza stambene kolonije u krugu fabrike.

Prikazivani su nijemi filmovi. Kino – predstave su bile često slabo posjećene zbog udaljenosti bioskopa (oko dva kilometra od grada), slabih materijalnih mogućnosti radnika i lošeg izbora filmova.

Sjećam se da su školska djeca bila najbrojniji posjetioci bioskopa. Ponekad su nas učitelji odvodili da kolektivno gledamo neke predstave po njihovom izboru.

U ljeto 1929. godine, zakupnici bioskopa otkazali su ugovor o zakupu, ali je on ponovo otvoren u jesen iste godine. Upravni odbor Potpornog fonda radnika dao je bioskop u zakup Anti Subašiću i Nikoli Jaziću.

U februaru 1930.godine prikazan je prvi put ton – film. To je izazvalo pravu senzaciju u gradu i među gledaocima. Bioskopska sala, od tada je bila posjećenija ponajviše subotom i nedjeljom, jer bioskop nije radio svaki dan.
Kino- predstave posjećivale su sve socijalno profesionalne strukture grada.

Godine 1935. u Jugoslaviji je bilo ukupno 318 bioskopa, od čega 263 zvučna i 55 nijemih. U Vrbaskoj banovini bilo je svega 7 zvučnih i četiri nijema bioskopa, a 1938. godine bilo je svega 14 bioskopa, računajući i bioskop u Jajcu.

Po broju bioskopa Jajce se nalazilo na pretposljednjem mjestu u Jugoslaviji.

...Od sredine 1935. godine, pa sve do kapitulacije stare Jugoslavije, bioskopske predstave prikazivane su u sali Sokolskog doma (kasnije muzej AVNOJ – a).

Prvi film prikazan u ovoj sali zvao se „Pastir Kostja“, sovjetske proizvodnje. Nabavljena je kino – aparatura, za koju je na balkonu izgrađena posebna kabina.
Kino – operator bio je jedan kvalifikovani radnik iz Elektrobosne.“

(Hazim Eminefendić, „Jajce 1878 – 1941.“)