|
FUAD DIZDAR: PRVI JAJAČKI KAFIĆ

Za priču i podatke o vremenu nastanka, s namjerom sjećanja na prvi kafić u Jajcu, zamolili smo našeg sugrađanina, gosp. Dizdar Fuada, da nam, kao direktni sudionik, napiše - ispriča kako i kada je grad Jajce dobio svoj prvi kafić.
Dobili smo, potom, tekst od gosp. Dizdara, na čemu se najiskrenije zahvaljujemo. Tekst objavljujemo i pohranjujemo na „policu“ muzeja, na „odjel“ – rubriku (NE) ZABORAVLJENO.
„Prvi kafić u Jajcu otvoren je 5. jula1978. godine u prizemlju Omerbegove kuće. Na moje insistiranje da u tadašnjoj pivnici puštam muziku i da malo sam napravim atmosferu sa rasvjetom, jer je namještaj bio veoma atraktivan - od hrastovine, dobio sam negativan odgovor od Doko Joze i Meco Alije, direktora UNIS-ovog (Unis turist) objekta u Jajcu. Ali, ja sam bio uporan u svojim namjerama tako da sam isto veče u 17 sati došao u pivnicu, postavio razglas i rasvjetu (to sam imao jer je moj orkestar ostao bez posla u G. Kafani u Bugojnu) i saopštio Tomi konobaru da sam dobio odobrenje za rad od Alije i Joze. Morao sam brzo raditi jer pivnica otvara u 18h, a Jozo i Alija dolaze u 20h.
U 20h ja sam njima morao dokazati da imaju pogrešan stav prema mojoj ideji. Imao sam dva gramofona i jedan kasetofon, kućni, a razglas je bio više nego odličan - Professional sa miksetom. Kad je muzika gruhnula u 18h, dobio se osjećaj kao da svira orkestar uživo - čulo se do Doma kulture. Naravno, ljudi su dolazili i ostajali, tako da je već u 19h lokal bio prepun. Sutradan sam sa Alijom i Jozom potpisao ugovor na jednu godinu. Nakon desetak dana, umjesto konobara Tome, došao je konobar Toni koji je dao poseban imidž ovom kafiću bez imena, odnosno, svi su jednostavno govorili: “Haj’mo u kafić! “ - jer drugih kafića nije bilo. U tom kafiću sam ostao nepune dvije godine.
Puštao sam muziku ali i pomagao mome prijatelju Toniju u služenju pića. Toni me je naučio vještinama ugostiteljstva i zahvaljujući njemu ovdje sam “ispekao” moj ugostiteljski zanat, tako da i danas kad se sretnemo ja ga sa velikim poštovanjem pozdravim sa: “Profesore moj!” Nas dvojica smo u ovom lokalu doživjeli mnoge lijepe trenutke da bi se mogla knjiga napisati. Bilo je i tužnih i veselih događaja, a najviše komičnih. Kada sam osjetio da sam zanat savladao, odlučio sam da investiram u privatni kafić gdje bih ja kao vlasnik uzimao sav profit. Stara Kahrimanova kuća me je jako privlačila, a noću bi se moja mašta rasplamsala do te mjere da sam vidio ne samo objekat kako bi trebao da izgleda, nego i masu naroda u njemu. Tako je i bilo. Popravio sam staru Kahrimanovu pekaru, koja je bila preko puta Omerbegove kuće, i otvorio kafić.
CAFE ESPRESSO - dao sam naziv kafiću kojeg sam otvorio 20.07.1980g. Cafe Espresso je bio drugi kafić u Jajcu, a zvanično PRVI PRIVATNI. Tako je kafić u prizemlju Omerbegove kuće bio prvi društveni kafić, a CAFE ESPRESSO prvi privatni kafić u Jajcu, ali oba na moju inicijativu.
Kafana me je privačila od moje sedamnaeste godine kad sam počeo da sviram u njima (bubnjeve). U Cafe-u Espresso, koji je cijelo vrijeme bio izuzetno dobro posjećivan, ostao sam do kraja petogodišnjeg ugovora. Ovdje je takođe bilo svega i svačega za sjetiti se, uglavnom lijepih stvari.
Godine 1984. kupio sam kuću od Habibe Bajraktarević, te sam u avgustu 1985. god. otvorio kafić TRIO. Osim kafića tu je bila ćevabdžinica i salon zabavnih igara. Kuća je u ratu zapaljena i srušena da bi se 2000.-e godine počelo sa ponovnom gradnjom koja je završena 2010.god. Tu se sada nalazi caffe, pizerija BONTEM sa velikom terasom površine 250 kvadratnih metara, a donji sprat je predviđen za trgovinu sa površinom od 250 kv. metara. U gornjem spratu je moj stan sa stambenom površinom od 70 kvadratnih metara. Moje sjećanje na raniji period je bogato.“
FUAD DIZDAR, Jajce, 28.novembra 2010.godine.
Dio team - a "TRIO" konobara: Edib Menzildžić i Fehim Fehko Žuna
 Fuad Dizdar, vlasnik prvih kafića u Jajcu |
Comments
RSS feed for comments to this post.