Rukovođen živom pučkom predajom u jajačkom kraju, kustos Zemaljskoga muzeja u Sarajevu dr. Ćiro Truhelka u ljeto 1888. godine obavio je arheološko iskopavanje na lokalitetu "Kraljev grob", na brdu sučelice Plivskomu vodopadu, i pronašao kostur muškarca, čija je lobanja ležala odvojena od trupa. Nikad ni jednom materijalnom činjenicom nije direktno dokazano da je to skelet kralja Stjepana Tomaševića, no zato su sve indirektne indicije toliko čvrsto podupirale tu pretpostavku, da je općeprihvaćena kao neupitna.

Najljepšu, pak, priču o svojemu nesretnom kralju, potpuno se identificirajuci s njime i njegovom sudbinom, narod je iznitio baš u vezi s mjestom njegova groba.

Kad je, kaže priča, sultan pogubio kralja, pošla je pogrebna povorka na čijem čelu je bila zastava. Sultan je iz Jajca gledao za povorkom, pazeći da točno uhvati jedan tren: kada vrh zastave zamiče za horizont. U tom času dao je naredbu da sprovod stane i da se tu kralj ukopa: to mjesto se uvijek iz Jajca vidi, a s njega se Jajce ne vidi! Takvu je vječnu kaznu sultan namijenio bosanskomu kralju, koji mu se ne htje podložiti! Suvišno je tumačiti potpunu, zrelu ljepotu i sublimirani tragizam te priče, kao i onaj osobiti smisao vječne povezanosti, koji u njoj imaju grad i kralj, narod i njegova uspomena. Tek, svatko tko je bio u Jajcu, tko je okom i korakom mjerio i doživljavao to najoduhovljenije mjesto bosanske povjesti, znade kako ova priča sadrži savršenu materijalnu točnost. Bilo kako bilo, narod iz jajačke okolice - bez razlike vjere, što mora biti istaknuto! - stoljećima je ovo mjesto zvao "Kraljev grob" i obilazio ga s molitvama, vjerujući da može pomoći u nekim bolestima.

Nekoliko dana nakon što je Truhelka izvadio kraljev kostur, u Jajce je u sklopu svoje posjete Bosni i Hercegovini naišao habzburški prijestolonasljednik, princ Rudolf. Tko zna u što je on vjerovao i čemu se nadao, tek ostalo je u Kneževićevim bilješkama da je "pred kraljevim kosturom stajao desetak minuta, uzeo jednu košćicu od kostura i stavio u džep".

Kustos Truhelka poslao je skelet u Beč na stručnu i konzervatorsku obradu a tamo mu je izrađen i specijalni stakleni sarkofag. Jajčani su bili vrlo uznemireni, o čemu postoje plastične zabilješke fra Ante Kneževića i jajačkoga gvardijana fra Ante Čorića: "...mi smo ogorčeni što su mu kosti odnesene, te zahtijevamo neka se odmah povrate, i nek mu se crkvica gradi u Smriku na Kraljevu grobu...", "...Turci (jajački muslimani!) su ogorčeni što se je u Kraljev grob krenulo i što su mu kosti odnešene...", "...nek se stavi na ono mjesto, gdje je lezao pet vjekova, a tude mora se načiniti crkvica pristojna..."

Sve se je ipak smirilo: sarkofag s kostima ("od Vlade Zemaljske plaćen sedamsto forinti") je stigao, i na Uskrs 21. travnja 1889. bio svečano položen "u našu samostansku crkvu u Jajcu, gdje će i ostati".

IVAN LOVRENOVIĆ