Godine 1957. formiran je odred „Mlada Bosna“. Prvi starješina bio je Gojko Čeraveša, a načelnik Velija Džananović. Ja sam došla u odred „Mlada Bosna“ jer je bio lociran u školi „Petar Kočić“, a to je bilo bliže dijelu grada gdje sam ja živjela.

Nekako se najrađe sjećam logorovanja u Jajcu. Bilo je fantastično, nezaboravno.
Nije nas bilo mnogo. Tridesetak, od toga nas pet planinki koje smo postale nerazdvojne prijateljice i danas.

To su Mira i Ljilja Pašović, Lidija Muzika, Olgica Knežević i ja. Starješina logora bio je moj brat, Eldar Mičijević, student Ekonomskog fakulteta, a načelnik Velija Džananović, učenik Fiskulturne škole.

Nažalost, ni jedan danas nije među nama.

U Jajcu, u to doba, bio je popravni dom za maloljetnike i u njemu su boravili i neki dječaci koji su igrali u filmu „Crni biseri“. Pošto su nas stalno posjećivali, jer je naš logor bio nedaleko od Doma, uprava Doma i štab našeg logora su se dogovorili da kod nas dnevno boravi po pet štićenika iz doma, a oni su se mijenjali svakih par dana. Svi ti naši gosti pokazali su se kao pravi drugovi i štitili su nas bilo gdje da smo se kretali.
Čuvali su stražu za nas, radili sve teže poslove umjesto nas, a veselili se i pjevali zajedno sa nama.

Kuhale su nam mama Đija (Jakuba Salihbegovića mama) i mama Buda (Muhameda Ibričevića-Ibrika mama).
Bile su nam kao prave majke, pa smo ih tako i zvali. U logoru su tada bili Joco Šremzer, Zoran Stojanović, Dževdo Mičijević (moj drugi brat), Adnan i Jakub Salihbegović, Muhamed Ibričević-Ibrik, Radomir Marinković, Mišo Čengić, Anton Kalaš, Boban Đuričić, Dragan Kostić. Svaki dan se nešto dešavalo i stalno smo se takmičili.
Polagali smo razne vještine i izviđačke zvijezde.