KAKVI SU LJUDI BOSANCI

Pametni su ovo ljudi.

Primaju nerad od Istoka,
ugodan život od Zapada;
nikuda ne žure, jer sam život žuri,

ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana,
doći će što je određeno,
a od njih malo šta zavisi;
zajedno su samo u nevoljama,
zato i ne vole da često budu zajedno;
malo kome vjeruju,
a najlakše ih je prevariti lijepom riječi;
ne liče na junake,
a najteže ih je uplašiti prijetnjom;
dugo se ne osvrću ni na što,
svejedno im je što se oko njih dešava,
a onda odjednom sve počne da ih se tiče,
sve isprevrću i okrenu na glavu,
pa opet postanu spavači,
i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo;
boje se promjena jer su im često donosile zlo,
a lako im dosadi jedan čovjek makar im činio i dobro.

Čudan svijet,
ogovara te a voli,
ljubi te u obraz a mrzi te,
ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove,
živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada.

Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve između toga.

A povrh svega moji su i ja njihov,
kao rijeka i kaplja,
i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim.