a) Kad zmija zapuhne.
Naš narod ima za svaku bolest po nekakav lijek. Ako mu se razboli živina ili čeljade najprije će pokušati svoje ljekarije, pa kad njegovi lijekovi ne pomognu, tad će pozvati liječnika što često prekasno bude, jer za vrijeme onog liječenja bolest obično preuzme mah, pa joj kad i kad onda više nema lijeka

Narodni se lijekovi sastoje ponajviše od bilina ili ruda. Time liječe, a uz to govore neke čarobne riječi, koje su dosta puta smiješne, zamršene i bez ikakva značenja. Narod uz svoje čudnovate lijekove i uz čudnovati način liječenja ima i neke bolesti, kojima liječnička znanost možda nezna prave uzroke. Nijesam nikakav naturolog, ali toliko znam, da zmija nikad ne zapuhne živinu, od koje bi se ta živina mogla naduti.

Zmija obično upekne živinu i od tog se ona nadme. A nadme li se koje živinče, odmah se drži, osobito ljeti, da ga je zmija zapuhnula. Proti ovoj zapuhi kazao mi je jedan od najodličnijih muslimana u mom mjestu ovaki lijek, a taj je lijek predamnom pravio: Kad zmija zapuhne kravu, tad se uzme malo soli. Uz to se mora znati ime one životinje, npr. Crnova, Maculja,B ara, Žuja, Doruša itd. Tad narodni ljekar zovne zapuhnutu životinju po imenu i pita: „Šta je Isa pejgamber večerao?" Životinja: „Ječmena hljeba." — ( To se on sam pita i za živinu odgovara). Ljekar: „Na čem je Isa pejgamber spavao?" Životinja: „Na bobovoj slami." Ljekar: „Šta mu je pod glavom bilo?" Životinja: „Kamen." To se sedam puta ponovi, a so neprestano miješa. Kad god se izgovori, valja u so zahuknuti.

Ovaj lijek ne mora biti na mjestu gdje je životinja. Njega ljekar učini gdje mu drago. Onda se ona so dadne onoj živini, bilo čista, bilo u napoju, bilo u vodi, bilo kako mu drago, a svakako Božijim emerom biće živinčetu lakše.

b) Proti crvima u životinji.
 Mi znamo, ako se živinče gdje bilo ljeti ozledi, da muhe na nj navale, bace mu u ranu upljuvke, te se iz ovih izlegu crvi koji ranu razgrizaju, pa živinče muče i ubijaju s čega mnogo pati i nazaduje. Učeni liječnici imaju proti tome svoje lijekove a narod svoje. Znam tri načina, kako se narod pomaže, ali ovi nijesu ni malo zanimljivi. Prvi je da svare grahov list pa onom vodom ranu zalijevaju i zbilja nestane crva. Ja mislim da je silovitost grahova lista uništila crve. Drugi je način da ranu petrolejem zaliju. Ovdje mislim da ih smrad uništi. A treći je način da se rana zamaže paklenom gdje je valjda opet smrad kao sredstvo po srijedi.

Četvrti je pak način zanimljiv i značajan:
Kad se ucrva živinče valja sedam puta kazati ove riječi a svaki put kad je izgovoriš treba da baciš preko sebe po jedan piljak (kamenčić). Riječi su ove, a govori ih čovjek u ime crva: „U našega cara Semendera u večer procvalo, u jutro opalo: ni u goru, ni u vodu; ni u drvo, ni u kamen." Kad se to dakle učinilo, sigurno će naskoro crva nestati.

Autor:  Ivan  Klarić
Publikacija:  Glasnik Zemaljskog  Muzeja
Datum izdavanja:  01/07/1896.god.