Prikupljanjem podataka koristeći se materijalima Ministarstva za zaštitu kulturnog naslijeđa, urađen je 3D model koji na najbliži mogući način reprezentira originalni izgled crkve i postojećeg tornja.

Projekat također uključuje i web prezentacijukoja ima za zadatak da isti predstavi široj publici.

Sinopsis projekta:
Prvi dio zadatka projekta jeste kreiranje samog 3D modela koristeći se 3ds Max grafičkim paketom. Model je rađen na osnovu skica prednjeg i zadnjeg dijela crkve te tlocrta koji je rađen na osnovu arheoloških iskopavanje postojećih zidina crkve.

Izbor tekstura, koje predstavljaju materijale koji su korišteni pri izgradnji crkve, se vršio po nahođenju autora modela koristeći se internetom za pretraživanje materijala koji su se u svijetu koristili u doba nastanka crkve.

Autor projekta: Adnan Travar
Koordinator projekta: doc. dr Selma Rizvić
Saradnici na projektu: mr Aida Sadžak dipl. el. ing, Julija Jakešević iz JU "Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu batinu i razvoj turistikih potencijala grada Jajca"
(Izvor - http://www.digi.ba/?jezik=bos&n=20 , skraćena verzija).




Zanimljivost, još jedna jajačka posebnost, je u tome što su ostaci navedenih srednjovjekovnih građevina ( prva polovina petnaestog vijeka) služile jedva nekoliko decenija prvobitnoj namjeni – katoličkim obredima. Potom su izgubile svoju namjenu dobrovoljnim prelaskom istih katolika, kao i pripadnika Bosanske crkve, bogumila..., - Jajčana na islam.

Od tada, po do danas, ovaj toranj koji je služio kao munara – džamija Sulejmanija, jeste 1/1 vlasništvo jajačkog medžlisa. 

Kako god, historijski gledano, to je sudbina dijela bosanskohercegovačkog, u ovom slučaju, sudbina grada Jajca, ali sudbine bosanske kojoj neprestano pada na leđa osvajačka želja susjednih zemalja.

Osvajačka politika dostigla je vrhunac devedesetih kada se svakoj osobi – plemiću, vladaru, katoličkoj građevini daje predznak – hrvatski . (I)Tako se, zapravo, otima lična, odnosno, osobna karta državi Bosni i Hercegovini. Primjeri su brojni: bosanska kraljica Katarina, kralj Stjepan Tomašević, Hrvoje Vukčić..., uz sve njih se prislanjaju hrvatski simboli. Čak se i uz stećke postavljaju oznake republike Hrvatske, iako se sasvim dobro zna da se stećci nalaze isključivo na prostoru srednjovjekovne Bosne. Istina je u tome da su svi bosanski vladari, plemići imali svoje grbove  i zastave bosanske, a nikad hrvatske oznake ili oznake drugih država kao svoje.

Činjenica je, ko god da uradi projekat, biva za to plaćen. Radi se o ličnoj finansijskoj koristi, ma ko bio, ne vodeći računa o (barem) nekom drugačijem rješenju. Činjenica je da se sva gungula odvija i pokušava se dalje odvijati jednostrano, bez dozvole vlasnika i zemljišta i objekata – kompetentnih lica, ali ni građana, predaka koji su onomad tako htjeli i odlučili, a čiji su se potomci još juče borili za istu Bosnu i Hercegovinu. Po ko zna koji put.

Činjenica je da bi se uz navedene drevne bosanske građevine našlo još jedno mjesto za hrvatski predznak. Riječ bosanski, kao i u ostalim slučajevima, bio bi tek izgovor, a hrvatska osvajačka politika bi na spisku imala još „argumenata“ započetih u devetnaestom vijeku.


Usporedbe radi, dolaskom Austrugarske, u Mostaru su prodavane razglednice Starog mosta pod nazivom “Rimski most”.  U tom periodu je u Jajcu srušena i munara sa navedenog tornja.

Zašto ne izgraditi, primjera radi, ponovno munaru na tornju kao “turističku” atrakciju?
Ili, postojeći tragovi minbere u zidinama trebali bi biti rekonstruisani, čime bi se ostavio historijski trag džamije u ovom prostoru.

Osim toga, ili nikakva vjerska obilježja izgrađivati na krovu tornja, ili izgraditi na tornju – i križ i polumjesec kao svjedočanstvo prohujalih vremena i namjena koje su obilježile ove objekte. Ili, treće rješenje – rekonstruisati objekte bez ikakvih vjerskih obilježja, a namjenu i korištenje dati u obrazovne svrhe. Naziv objekata bi zadržao svoje prvobitne i kasnije nazive.

Koliko objekata nelegalno leži na vakufskom zemljištu u Jajcu koji su skoro do juče bili mezari, trgovinske radnje, česme, itd., a ne mogu se još uvijek riješiti i vratiti pod kontrolu jajačkog medžlisa. Usporedbe radi, toranj je prvobitnu svrhu imao jedva pedesetak godina u dalekom petnaestom vijeku.

Nikakav izgovor ne može biti dovoljan ako se jednostrano prelazi preko volje građana koji su stotinama godina klanjali u tom objektu, objektu koji je stotinama godina služio toj svrsi, objekti koji su stotinama godina u vlasništvu jajačkog medžlisa.