BEZ LIBERALIZACIJE VIZA MLADI LJUDI POSTAJU PLIJEN ISKLJUCIVOSTI I NACIONALIZMA

Bosna i Hercegovina je tokom rata bila okruzena Milosevicevom Jugoslavijom i Tudjmanovom Hrvatskom, a unutar nje sve je bilo u okruzenju, Sarajevo, Srebrenica, Gorazde, Mostar, Bihac… Sada je, u produzecima, vecina gradjana okruzena viznim rezimom. Podrzavanje kontinuiranog osjecaja okruzenosti, razvijanje psihologije okruzenja, nije dobra poruka, nije dobra politika., kaze u intervjuu za Vijesti.ba ambassador Bosne i Hercegovine u Austriji Haris Hrle…

Vas autorski komentar Die Presseu iskace nekako iz bh diplomatskih standarda, nismo navikli da se nasi ambasadori javljaju preko uticajnih evropskih medija…
- Diplomatska zastite interesa zemlje koju predstavljate podrazumijeva i javno djelovanje. Moj clanak u Die Presseu je javni, planirani i ciljani istup vezan za hroniku viznog rezima. Ne bih govorio kakve je reakcije izazvao, ali drago mi je primjetiti da je redakcija Die Pressea izvukla naslov “Vratiti gradjanima njihovu cast”. Na moju medijsku akciju, uzvraceno je, cini mi se odlicnom redakcijskom reakcijom, dakle dopunili su me u najboljem smislu, razumjeli sustinu i time privukli citaoce.

Da li je bilo kritika?
- Ne znam. Vrlo sam se udobno osjecao u poziciji gosta-komentatora Die Pressea kao ambasador Bosne i Hercegovine. Dan kasnije gost-komentator je bio Kofi Annan. Ako bude kritika, odgovoricu na njih.

Stalno isticete da nas Austrijanci u EU poznaju najbolje.
- U Evropskoj uniji, bez ikakve sumnje, Austrija i Slovenija Bosnu poznaju i razumijevaju ponajbolje. O Bosni i Hercegovini, njenoj evropskoj bitnosti, gradjanskoj tolerantnosti i otvorenosti, kao i o monoteistickoj sustini i ja cesto nesto naucim od starijih Austrijanaca.

Ali?
- Nema ali, samo razrada…  Veliko znanje o njenim sustinskim vrijednostima i njenoj opipljivoj i cesto ljepljivoj vaznosti postoji i na drugog strani - strani Sjedinjenih Drzava i Turske. Dok se EU suocava s krizom eura i poduzima neophodne mjere spasavanja Grcke, Bosna i Hercegovina svoje interese nuzno mora stiti kroz prostor u kome nema nametnutih joj viznih i birokratskih zidova. Istanbulska deklaracija to i pokazuje.

Mozete li malo pojasniti?
- Briselsko-dunavski pristup, nazovimo ga tako zbog birokratskog EU sadrzaja i “dunavske konekcije" sa Petritschem, Schwarz-Schillingom,  Lajcakom, a sada i Inzkom, kao i podunavskom Hrvatskom i Srbijom, suocio se s politickim, propulzivnim “mediteranskim pristupom” Turske i donekle Spanije. I vidite sta se desilo, sve se odjednom pokrenulo, razbudilo i usmjerilo, regionalna saradnja dobila je novi tonalitet, basovi su poceli pjevati tenor, pocelo je ubrzano prestrojavanje i razotkrivanje primordijalnih nervoza.

U kom pravcu to moze ici?
- Ne znam. Ojaca li “mediteranski pristup”, oni koji se zalazu za sto brze zatvaranje OHR-a mozda ce pozeliti najednom da OHR produzi boravak. Mozda je veci strah od intenzivnijeg ukljucivanja Turske nego od ostanka OHR-a. To je vec politika, pa na ovu temu dalje ne mogu govoriti.

Znaci mozda ce se prestati pricati o protektoratu!
- Cesto sam govorio o OHR-u i, naravno, o tome da BiH nije protektorat. Ukratko, za ovaj put, ako je OHR predstavnik protektora, dakle EU-a, kako protektor ili njegov predstavnik mene ne smijene kad vec govorim protiv EU viznog rezima. S druge strane, Grckoj se od strane EU namecu nevidjene mjere stednje, strajkovi protiv tih mjera izrastaju u nerede, ima i mrtvih, vlada je pod pritiskom da donese teske odluke i da poduzme niz teskih ekonomskih i politickih akcija, cak joj se predlaze da pocne prodavati otoke… Cini se da je sve to, tako da kazem, “protektorskije” nego ono sto OHR radi u BiH. 

Jesu li vize stvarno toliki problem, onaj ko zeli ipak moze putovati.
- Definitvno jesu. One su i pitanje dostojanstva. One su i problem na psiholoskom i na socijalnom nivou. One stvaraju i poticu visedecenijski osjecaj okruzenja. Bosna i Hercegovina je tokom rata bila okruzena Milosevicevom Jugoslavijom i Tudjmanovom Hrvatskom, a unutar nje sve je bilo u okruzenju, Sarajevo, Srebrenica, Gorazde, Mostar, Bihac… Sada je, u produzecima, vecina gradjana okruzena viznim rezimom. Podrzavanje kontinuiranog osjecaja okruzenosti, razvijanje psihologije okruzenja, nije dobra poruka, nije dobra politika.

Ali i mi smo krivi, nismo na vrijeme…
- Vrijeme je vazano za akciju, a akcija za drzavu. Drzava treba ovlasti, da bi primjenila akciju u vremenu. Dakle, konkretna drzava, konkretnu akciju, u konkretnom vremenu. Tako kaze Hans Kelzen, Austrijanac.

Koje su posljedice ako vizna liberalizacija ne uslijedi ni ove godine?
- Mladi ljudi kod kojih se razvija sindrom okruzenja i kojima se brani da slobodno putuju Evropom, postace plijen iskljucivosti i nacionalizma. To je, mislim, zakljucak ili izjava Vanjskopoliticke inicijative BiH. Medjutim, smatram, da ce do liberalizacije ipak doci ove godine.

Negdje sam procitao da ste izjavili da je Balkan – balkon.
- A zapadni Balkan je zapadni balkon. Sa koga se pruza najljepsi pogled na zalazak sunca. Sustina te slikovitosti je da ukaze na cinjenicu da je zapadni Balkan dio EU gradjevine, doduse jos nenatkriven, ali da je nuzno da se o njemu kao sastavnom dijelu, mozda bitnom bas za statiku, vodi posebno racuna.
 
Hvala na razgovoru. I evo ako zelite jos nesto dodati…
Prije kraja zelim spomenuti Bogdana Bogdanovica. Komemoracija je u petak i ja ispred Ambasade Bosne i Hercegovine u Austriji zelim odati pocast tom covjeku. Njegova ljubav prema Bosni i Hercegovini bila je ogromna, njegova zelja da jos jednom ode u Mostar ista tolika. Tokom zadnjeg susreta, vrlo seretski, ipak svjestan da se moze shvatiti testamentalno ozbiljnim, sa svojom poznatom dozom intelektualne dubine, smjestene negdje izmedju duhovnosti i duhovitosti, kazao je da bi zelio lezati u Mostaru, na Partizanskom groblju, "sa tim mladim ljudima". Danas me Miroslav Prstojevic zvao da mu to potvrdim… Nadam se da ce Miroslav, na svoj poznat nacin, ovo vaznu stvar predati sirem citateljstvu. Hvala vama na razgovoru.

Sedin Cenan (Vijesti.ba)