Mnoge države u svijetu, naročito razvijene, gotovo brižljivo njeguju i održavaju svoje važne datume iz svoje bliže ili daljnje povijesti. Austrijanci, primjera radi, svake godine, obično krajem juna,  na groblju palih vojnika u Lebringu, mjestu gotovo u blizini Šentilja, svečano obilježavaju spomen na vrijeme svoje Monarhije, Carevine. Na mjestu gdje se nalaze brojna groblja i mezarja i naših zemljaka na čijim su bašlucima i križevima uredno ispisana imena.... Spomen na ovo vrijeme zabilježen je nazivima ulica “Bosniakengasse“ u Beču i Gracu, sa dvjema knjigama “Die Bosniaken kommen – eliten Truppen in K. u. K. M.“(Bošnjaci dolaze- elitne trupe u kraljevsko-carskoj Monarhiji), s prošlogodišnjim izdanjem sa preko šeststotina fotografija „Des Kaisers Bosniaken“  (Kajzerovi-carevi Bošnjaci), kiflicama u pekarskim radnjama koje se zovu Bosniaken....

 Vrijeme koje je iza nas, naše vrijeme, koje se jednostavno nazivalo  Jugoslavija, jednostavno je prepoznatljivo kao vrijeme mnogih velikih zabilješki - rezultata, bilo da se nalaze u seharama sporta, bilo da se nalaze po, već romantičnim, Saveznim radnim akcijama s famoznim rezultatima, bilo da se nalaze u sehari političkog glasa u formi jedne od vodećih u bloku nesvrstanih zemalja, zemlja koja je u 2. svjetskom ratu  jedina vodila bitku za ranjenike, kasnije snimljen film na tu tematiku koji je proglašen najboljim igranim filmom ratne tematike svih vremena u cijelom svijetu,zemlja koja je u određenom vremenu imala najbrži razvoj u svijetu, u kojoj smo imali svoje marke obuće, televizora, skija, pojačala,  zemlja čiji je predsjednik na sahrani imao najveći broj državnika iz cijelog svijeta u povijesti planete ...


Vrijeme  jednostavno prepoznatljivo, danas toliko osporavano, kritikovano na bezbroj načina. Vrijeme koje, usporedbe radi, današnje, ipak, nije dostiglo u dinamici razvoja, stepenu mira, sigurnosti, slobodi kretanja, socijalnoj sigurnosti, pravima radnika, školstvu ..... 

Vrijeme koje je, do kraja neodrađena ideja, izdato na najružniji način u vremenu 1992-1995!
Ipak, to vrijeme, vrijeme Tita, čini se da sve više se priziva: da li se danas, pomalo, ali sve više, gazi izdaja tog vremena?  Da li se to decenija i po, novog poslijeratnog vremena, predstavila kao zla maćeha i zao očuh pastorima i pastorkama? Da li? A ima li većeg grijeha vladarima od toga da njihovi podanici ne uživaju u pravdi? Bog, upravo, jedne od onih koje najviše voli jesu pravedni vladari.
Ne reče ni koji, niti čiji. Rekao je samo i dovoljno - PRAVEDNI. Jasno je da kod pravednog vladara uživaju svi pravdu njegovu.

Ni jedan ovosvjetski vladar nije bio bez greške i grijeha, jer to je i pored želje, za čovjeka smrtnika nemoguće.

Ono što nad našim gradom nadlijeće, a ulice popuni novembarskim danima, jeste zračak prohujalog vremena i spomen na  vrijeme koje, ako baš ni po čemu drugom,  poruka je zbližavanja i barem ponekog zajedništva, što je sasvim prirodno normalnom čovjeku. Kako drugdje- provjereno, u svakom slučaju – onda još jedna, velika, stavka u nizu dobrih šansi za turizam našeg kraljevskog, vodopadnog, jezerskog, Plivinog, Vrbasovog, Lukinog, Esminog .... i AVNOJ-evskog, antifašističkog grada Jajca.

To vrijeme je, eto, bila manje - više, naša Carevina – od Triglava do Đevđelije. Bili smo svoj na svome.
Nadvila se nad nama EU, a Gandi reče: bolja je svoja, makar loša, vlast od tuđe dobre.
Pa, sretno u EU! Vidjećemo kako će nam biti. I koliko će trajati. I kako će završiti.
Svemu dođe kraj, zar ne?

(Z.P.)