Stigavši, ugledao sam na suprotnoj strani Ottensheim gdje je uz obalu velika skela primala turiste, domaće putnike, auta, neizostavne bicikliste i ostale koje će kapetan Refik prevesti na drugu obalu Dunava. Skela se napokon otisnula na kojoj sam ubrzo primjetio bosanske zastave postavljene na posebnim mjestima  visoko iznad svih drugih zastava! Nasmješio sam se, ipak uz sjetan osmijeh, pomislivši: „Bože, daj nam ljepote življenja u Bosni, Vidiš koliko je volimo!“

Mene su već čekali srdačan pozdrav, kafa i razgovor kao i Refikov radni kolega, Austrijanac, Sep koji je odmah pružajući ruku obratio se riječima na „na našem“: „Zdravo, kako si, šta radiš?“...

„Refik, toliko svijeta je ovdje a ti naprosto galamiš na našem jeziku!“

Začuđen, odgovara mi: „Što te to iznenađuje?! Ovdje se govori i njemački, i engleski, i francuski i ne znam ti koji sve jezik se ovdje ne govori!“

Ustvari, Refik tako govori-glasno i na njemačkom jeziku neprestano zbijajući šale sa svojim putnicima. O Refiku su objavili članke nekoliko časopisa bilo da su domaći-austrijski, bilo da su hrvatski, bosanski itd., jer skelom se prevoze bezbrojne osobe iz raznih područja svijeta pa tako i novinari kojima Refik biva zanimljiv kao i spoznaja-otkud Bosanac na skeli i to kao kapetan, glavni i odgovorni što bi se reklo. Čak se „našao“ i u knjizi, u pjesmi jednog austrijskog pjesnika! Lijepa i vedra riječ se svugdje rado i očekuje i dočekuje-zar ne? I ne samo to-njegov temperament mu nije dozvolio da bude po strani pa se već 1993.god. uključio u rad ovdašnjih omladinskih organizacija gdje je zaista izuzetno dobro prihvaćen.

“Refik, otkud ti ideja o osnivanju festivala u Vincu?”

“Već 18 godina postoji muzički festival u Ottensheimu koji je ubrzo postao svjetski festival gdje učestvuju muzičari i grupe iz skoro cijelog svijeta u čiji rad sam i ja uključen. Festival se održava u jednom velikom parku pored Dunava što me je u jednom trenutku posjetilo na Vrbas i ostrvo Dadžik koje se nalazi uz samo središte Vinca zamišljajući sve ovo što vidim na tom mjestu da se dešava  u Vincu. Kad sam došao vrata stana povikao sam: Aida! Organizovaću festival u Vincu! Raširenih očiju gledala me moja supruga i rekla mi da sam lud.”

Zanimljivo je da se s jedne strane u Ottenshimu nalazi tunel kao i u Vincu. Ottenshim leži pored rijeke kao i Vinac. Oba mjesta leže u ravnici kao i to da se uz središta obadva mjesta uzdiže brdašce na kojima se nalaze drevne građevine:u Vincu kula, srednjovjekovna tvrđava a u Ottensheimu sačuvani dvorac koji je u potpunoj funkciji.

„Kako su drugi prihvatili ideju?“

„Razgovarao sam sa svojim prijateljima muzičarima iz Ottensheima kojima se ideja izuzetno svidjela. Poslije sam otputovao u Vinac gdje sam razgovarao sa predsjednikom MZ Vinac, zatim sa predstavnicima IVZ Vinac koji su svi zajedno očigledno bili iznenađeni i zatečeni sa mojom idejom klimnuvši glavom kao znak odobravanja i obećavajući da će mi pomoći u organizovanju festivala, to jest, da se ideja sprovede. Tako sam sa obadvije strane dobio zeleno svjetlo.“

„Spomenuo si ostrvo Dadžik. Šta je to značilo u ovom slučaju?“

„Bilo je potrebno da se napravi most kao mogućnost prilaza ostrvu. Zatim, trebalo je omogućiti rasvjetu na ostrvu da se osvijetli teren zvani Kadijina bašča koja je bila vlasništvo mog rahmetli punca Alage Krajišnika čiji smo sadašnji vlasnici ja i moja supruga Aida. Bio sam svjestan da će sva organizacija festivala puno koštati i jednom, kao u snu, dođe mi na um Osnovna škola u Vincu za koju sam znao da nema grijanja.Pomislio sam da to sve bude humanitarnog karaktera gdje me je čekao još jedan problem: kako dati naslov, naziv prvom festivalu? Opet kao u snu dođe mi ideja za naslov: Vruća muzika za hladnu školu! Tako je to dalje sve išlo. Kad hoćeš da radiš dobru stvar onda se ideja razvija i sve ide svojim tokom.“

„Da li je bilo smetnji za realizovanje ovog velikog projekta?”

„Bilo je skeptičnosti, bilo je podrške, bilo je svega. Danas je festival uhodan, prešao je u tradiciju sa jako dobrim rezultatima. Sve skeptičnosti pa i nevjerice su prevaziđene sa ostvarenim rezultatima i planovima u koje se ne sumnja. Obezbjeđuje se četrdesetosam radnih mjesta bilo od prvog radnog mjesta ložača ugradnjom grijanja u Osnovnu školu koje je odmah urađeno pa do izgradnje sportske dvorane čija će funkcija obezbjediti najmanje deset novih radnih mjesta. Sve aktivnosti i rezultati objavljuju se na internet stranici http://festival.vinac-online.com/.“

„Realizacijom dosadašnjih planova, čiji su rezultati za svaku pohvalu i primjer, da li se rađaju još neke  ideje?“

„Želja mi je da Vinac postane Opština  u čemu imam podršku Opština  Jajce,Donji Vakuf, Bugojno i Travnik, zatim ministarstva školstva, itd., gdje sam sa čelnicima i predstavnicima razgovarao o ovoj namjeri. Podrška nije izostala gdje sam se god obratio.“

„Uz čestitke i podršku team-a Jajce Grad Muzej koja je tvoja poruka?“

„Nije problem za šta se odlučiti, šta učiniti. Treba samo početi i imati čiste namjere ali, podvlačim, u startu i do kraja  bez onog I.M.T.-imal‘ mene tu. Garantujem ako se takva namjera ima da će svako stoposto uspjeti bilo šta da je u pitanju.“

Izlazim iz kapetanove kancelarije gdje su nas u razgovoru prekidale njegove obaveze i pitanja turista kao i naobično splavarenje Dunavom u tim trenucima o kom ćemo, iz određenog razloga, posebno pisati.

„Zahvaljujem se i to puno se zahvaljujem na razgovoru i posjeti. Želim cijelom timu stranice Jajce grad Muzej puno uspjeha i što više dobrih stvari na vašoj stranici.“

Ostao je Refik mašući mi sa skele željno iščekujući godišnji odmor kad će se dati put Vinca, sedamsto kilometara udaljenog od Ottensheima. Treba dodati i to da su ova dva mjesta sklopili međusobno prijateljstvo i saradnju te su na ulazima oba mjesta to i zabilježeili.

Nema sumnje da će to biti zanimljiv godišnji odmor ispunjen uz druženje i pjesmu koji se u ovom slučaju nazivaju 4.INTERNACIONALNI MUZIČKI FESTIVAL VINAC od kojeg će koristi imati djeca, učenici i omladina MZ Vinac. Aferim