Vodopad Plive u Jajcu,
od ponosa i nezamjenljive
identifikacije,
pretvara se u noćnu moru
"bosanske Venecije"


Prije modernih promjena, o Jajcu su nastali zanosni zapisi koji čuvaju iskonski doživljaj "bosanske Venecije". Jedan, velikog botaničara Otta Blaua, kaže da se na utoku Plive u Vrbas "priroda složila s umnom rukom čovječjom ne bi li Jajce učinila najljepšim i najslikovitijim gradom u svoj Bosni". Još 1878. slap je nedirnut i sastoji se od devet trakova od kojih je glavni širok 12-13 m, a visok 28-29 m, dok su ostali manji i ruše se niz pećine koje se većinom sastoje od mačika, opisuje povjesničar Vjekoslav Klaić. Prirodnu sliku divljeg vodopada, koju možemo naći u starijim izdanjima, sredinom 20. stoljeća zamijenila je betonska proteza s uredno počešljanim preljevom. Ispod sudbine slapa, koja se  tumači uglavnom kao šteta na njegovu izgledu, krije se jedna od najočitijih ekoloških katastrofa suvremene Bosne i Hercegovine.


Vodopad se ugnijezdio u mnoga srca. Proglašavali su ga jedinstvenom pojavom, ali po čemu, malo je kad jasno rečeno. Jedan portal tvrdi da je slap po visini od 25 m šesti u svijetu. Međutim, na popisu od pedeset svjetskih vodopada, najmanji je visok 189 metara, gotovo dvadeset puta veći od plivskog. Često se navode i različite visine jajačkog vodopada: oko 20, 25 ili 28 metara. Prema literaturi (Miljković, 1959) visina vodopada iznosi 18,4 m po niskim vodama i 19,37 po visokim vodama. Gledano po snazi vode, naš vodopad je također daleko od nekog posebnog.

Naime, prvi u svijetu, Guairá u Brazilu, ima prosječan protok od zastrašujućih 13.300 kubičnih metara u sekundi, a najslabiji od 12 vodopada koji su navedeni na popisu Enciklopedije Britannice, ima prosječan protok 200 m3/s. Onaj prvi ima 317 puta veći protok od Plive za vrijeme prosječnih prirodnih voda, a onaj najslabiji barem pet puta! Jedna posebnost na koju se možemo "vaditi" jest što se naš vodopad nalazi u gradu i što grad doista čini posebnim mjestom na svijetu.

No, i bez toga, svaki slap je osobita pojava i, kako je rečeno, jednako privlači pjesnike i inženjere. Istina, prirodni vodopad na Plivi je prošlost, pa njegova proteza sve manje privlači one prve, a daje sve više posla onim drugima.

Tekst i slika: Ivo LUČIĆ

(Tekst je, sa najboljom namjerom, preuzet sa www-a)