-Sistematski ljekarski pregled obavljao se svake godine u Elektrobosninoj ambulanti pa smo tada bili provjeravani sa nekim kolažima da nije ko, može biti, daltonista. Došao je na red Pašaga, kod doktora Perića. Šta god mu doktor pokaže ovaj ne vidi, ni kod najjednostavnijih primjeraka ne razabire da išta piše: „Ne vidim ti ja tu ništa doktore“, odjednom će Pašaga. Doktor Perić je skontao, upisao nešto i već  je slijedeći bio na redu. Samo što Pašaga izađe, neko tiho prokomentarisa: „A, neki dan kupio televizor u boji!“ Doktor Perić će spontano na to: „A koji će mu k...!“
-Krajem osamdesetih, u vrijeme „trenera“ Ante Markovića , procvjeta tzv. Mala privreda te  prodavnice i kafići ispuniše čaršiju. Pašaga se takođe dade u biznis i htjede svoj ugostiteljski objekt nazvati, naravno,“Medvjed kula“. Pošto su mu boje slaba strana ,nacrtavši medvjeda, odluči se za mene pa mi reče: „Slušaj, ja sam olovkom nacrt'o medvjeda. Bi l' ti doš'o da mi to obojiš, ja ću ti platit' ?“

-Dolazim u gumaru, primam posao gdje mi u odjeljenju za ljepilo kolega Osmić Hazim pokazuje ljepilo s kojim se rijetko radi jer je veoma zapaljivo. I on je Pašagine vrline pa mi ovako reče: „Slušaj, meni su rekli da je ovo ljepilo roza boje, ja ne znam. Je l' stvarno roza?“ Odgovorih mu: „Jeste,jeste, to je roza boja.“

-Osmić Hazim, u mladosti veliki ljubitelj Saveznih radnih akcija i mnogostruki udarnik, uočili bismo čim bi ušao u halu gumare da je sam kod kuće, što je značilo da su mu žena i djeca opet otišli kod dida i nene. Kako: boje košulje, hlača, džempera, čarapa... bile su po ukusu kao da je žmirke izabirao a u halu gumare je ulazio već sa smješkom očekujući komentare. Imao je običaj reći: „Đaba je, meni sve žena poreda u sobi. Ja se zaboravim pa uzmem iz regala.“